KRALJEVIĆ, Miroslav
traži dalje ...KRALJEVIĆ, Miroslav, političar, pisac, tiskar i nakladnik (Požega, 25. VII. 1823 — Požega, 16. IX. 1877). Gimnaziju završio u Pečuhu, studij prava u Győru 1843. Od kraja 1840-ih sudionik političkih, kulturnih i gospodarskih zbivanja u Hrvatskoj. U Požeškoj županiji obnašao više dužnosti (1845. podbilježnik, 1848. veliki bilježnik, 1850. povjerenik u Križevcima i 1854. u Našicama, veliki župan 1867–70); u županijskoj skupštini 1847. predložio da se hrvatski jezik uvede kao službeni. God. 1848. izabran za zastupnika Požeške županije u Hrvatskom saboru te bio bojni povjerenik za cijelu Slavoniju (srpanj 1848 – kolovoz 1849). Nakon povratka ustavnosti 1860. priklonio se unionistima i 1861–73. u Saboru zastupao grad Požegu. Bio je član više banskih konferencija: 1861. sudjelovao je u izradbi nacrta izbornoga reda te u radu odbora za uređenje županija i gradova, a 1862. u raspravama o željezničkom pitanju, zauzimajući se za izgradnju pruge Zemun—Rijeka preko Đakova, Požege, Pakraca i Kutine. God. 1867. izabran za člana izaslanstva za pregovore o Hrvatsko-ugarskoj nagodbi, a 1872. za pregovore o njezinoj reviziji. Veliki župan Virovitičke županije od 1870. do umirovljenja 1874. — Promicao je razvoj prosvjetnih, gospodarskih i kulturnih prilika požeškoga kraja; zaslužan za uzdizanje požeške gimnazije na višu razinu (sa 6 na 8 razreda) i osnutak gospodarske škole (ratarnice). God. 1868. predložio je otvaranje prve štedionice u Požegi (osnovana 1872) te joj bio ravnatelj 1873–75. Sudjelovao u organizaciji gospodarske izložbe u Požegi 1863 (i izlagač) i Prve dalmatinsko-hrvatsko-slavonske gospodarske izložbe u Zagrebu 1864. Novčano je pomogao osnivanje JAZU, 1859–64. bio povjerenik Društva za povjesnicu jugoslavensku te 1861–74. član Gospodarskoga odbora za osnivanje Sveučilišta. Njegova rukopisna ostavština čuva se u Gradskom muzeju Požega.
Milan Vrbanus (2013)
U Požegi je 1862. osnovao vlastitu tiskaru (drugu u Slavoniji) »za promicanje prosvjete i izobraženosti narodne spasonosni zavod«. U njoj je tiskao djela I. Velikanovića, A. Kanižlića (Sveta Rožalija s opširnim predgovorom, 1863), K. Adžića, J. E. Tomića, kalendare (Požeški pučki koledar, 1864, s književnim prilogom Narodne pripovijestke i pjesme), brošure, školska izvješća te 1863. pokrenuo i do 1865. uređivao Slavonac, prvi zabavno-poučni književni časopis na hrvatskom jeziku u Slavoniji. Okupivši i suradnike iz Hrvatske te opovrgavajući optužbe za njegovu separatističku slavonsku orijentaciju, u njem je zapravo zastupao preživjeli ilirski idealizam i vjeru u južnoslavensku ideju. Zbog aluzija na suvremena hrvatska društvena zbivanja te centralističku i germanizacijsku politiku bečkoga dvora u političkoj rubrici Seoski knez, oblikovanoj poput požeške kronike, bio je 1863. optužen za izdaju, ali 1864. oslobođen optužbe, nakon čega je rubrika izlazila povremeno i bez političke oštrine. Unatoč dopisivanju s mnogim domaćim uglednicima i inozemnim suradnicima te velikim materijalnim naporima, nije uspio dulje održati časopis. Autor je prvoga romana u novijoj hrvatskoj književnosti, Požeški đak ili Ljubimo milu svoju narodnost i grlimo sladki svoj narodni jezik (Požega 1863; pretisci Požega 1994, Vinkovci 1994, Zagreb 2003), naslovom kojega ističe osnovnu preporodnu ideju, ljubav i brigu za narod i jezik, a podnaslovom Prvi naški izvorni roman izmišljenu, beletrističku građu. U njem tematizira društveni život i političke prilike u Požegi potkraj XVIII. st., a u središtu je radnje konvencionalna priča o idealnoj ljubavi dvoje mladih. Temeljen na shematiziranoj fabuli s plošnom karakterizacijom likova simboličnih imena te prožet sentimentalizmom i patetikom, s didaktičnom namjerom motiviranom domoljubljem, roman zahvatom u zbiljski društveni i vremenski kontekst te ljubavnim zapletom s nacionalnim i socijalnim implikacijama u stilu protorealističkoga pripovijedanja »otvara novo poglavlje u novijoj hrvatskoj književnosti, uvodeći u nju roman kao najpopularniju i najkompleksniju književnu vrstu« (D. Jelčić). Tekstovi su mu objavljeni i u periodicima Pozor (1862; Obzor, 1888), Jelačić (kalendar, 1903) i Požeške novine (1926). U Požegi su mu postavljeni spomen-ploča s reljefom (V. Braniš), u ulici imenovanoj po njem, i spomenik u bronci (K. Bošnjak) na središnjem trgu; portret u ulju izradio mu je J. Bužan, crtež H. Šercar.
Katica Čorkalo-Jemrić (2013)
članak preuzet iz tiskanog izdanja 1983. – 2021.
KRALJEVIĆ, Miroslav. Hrvatski biografski leksikon (1983–2024), mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2024. Pristupljeno 5.5.2024. <https://hbl.lzmk.hr/clanak/kraljevic-miroslav-knjizevnik>.